My Dead Letters

alo peoplesi... it's been a while,jel.. ma uglavnom da,post.
upravo se vratih s ribnjaka,dvije frendice su slavile rođendančiće (15 i 18),bilo je zakon.. ovim putem im čestitam i šaljem puno pusa.. sve najbolje djevojčice moje,volim vas puno jako mnogo i veoma :)
e da,moja predraga Aimee (one of the birthday girls) mi je proslijedila onu divnu štafeticu u kojoj bi ja sad vama trebala napisat neke stvarčice koje vi ne znate o meni,jel... evo,njoj za rođendan (i to ti je sve od mene,mala ;) )

dakle...

1. krsno ime mi je Barbara

2. imam psa koji se zove Lucky.

3. nosim leće od četvrtog osnovne i ne bih mogla funkcionirat bez njih. imam i fensi gej roze naočale koje nikad ne nosim.

4. glazba je moja prva,prava i skoro jedina ljubav u životu,jer bez nje ne bih mogla preživjeti ni jedan dan.

5. mrzim etiketiranja i predrasude zbog glazbe... de gustibus non est disputandum,reko bi zoFkić.. o ukusima se ne raspravlja... ja biram ono što mi paše i što mi se sviđa.. love it or leave it...
poruka SVIMA: slušam ono kaj mi se sviđa. DEAL WITH IT!!!! ja ne prigovaram baš nikome,pa nemojte ni vi meni!!!! ni ja ne volim cajke pa živim u skladu s ostatkom svijeta,uključujući i one koji ih slušaju!!

6. jedna od riječi koju upotrijebim parsto puta dnevno je EMO. četvrta gimnazija je opsjednuta emo-manijom haha. sve i svi su emo. ja sam emo koji je emo al nije pravi emo jer se ne režem (to mi nikad nije i nikad neće past na pamet jer mislim da osobe koje to rade tako i onako samo žele privući pažnju),al slušam emo glazbu (ako neko ima problem s tim što slušam emo glazbu nek se vrati na točku 4) i ponekad (uglavnom) se oblačim i izgledam tak,al se ne ponašam depresivno (it's quite opposite). ali zašto sam ja koja slušam dva-tri emo benda emo,a oni koji slušaju dva-tri punk benda nikako nisu punkeri? ajme joj sad će me još prozvat fake emo-om isus krist bog dragi ovo prelazi krajnje granice ajme plakat ćem nad svojim jadnim i mizernim životom jer me nitko ne shvaća,ne voli,ne zamjećuje etc. xD
i zadnja stvar,muška emo djeca su seksi (bez obzira na orijentaciju haha) i imaju najbolje frizure.

7. živim samo s mamom. nikad nisam upoznala svog tatu i dva polubrata koja imam. oni,naime,žive u Beogradu,i moj tata,iako je u par navrata bio u prilici da me vidi kad je bio u blizini,nikad nije. nekad mi je žao zbog toga,ali smatram da mi ne bi trebalo nedostajati nešto što nikad nisam ni imala. moja mama je uvijek davala sve od sebe da mi ništa ne fali i nikad se nisam osjećala drugačije od druge djece zato što živim samo s njom. stvarno ju volim i na neki joj se način i divim zbog svega toga.

8. jako je velika razlika između toga kad se meni netko sviđa i kad se u nekog zaljubim. prvi put sam se stvarno zaljubila prošle godine,a to je završilo tako što je taj dečko tjedan dana nakon što je saznao za to prohodao s mojom najboljom frendicom. uglavnom,radilo se o krivoj osobi (kod mene se uvijek radi o krivoj osobi).
trenutno mi se sviđa dečko iz škole kojem ne znam ni ime,ni koji je razred,ali je ful sladak i ima lijepu kosu i privremeno ga zovemo "mali emasti" :)

9. iako se možda ne čini tako na prvi pogled,poprilično sam nesigurna u sebe (neki bi rekli da su to kompleksi) i mislim da se nijedan normalan dečko ne bi mogao zanimat za mene. mislim,nijedan još ni nije.

10. jednom me osoba za koju sam tada bila najviše vezana povrijedila na jako grub i bolan način i otad dosta teško poklanjam svoje potpuno povjerenje ljudima. samo najboljim prijateljima potpuno vjerujem.

11. ne podnosim većinu stvari koje drugi vole,a volim većinu stvari koje drugi mrze. uvijek sam po nečem bila drugačija od ostalih i u osnovnoj sam uglavnom bila 'outcast' jer sam mrzila cajke,oblačila se drugačije etc. imala sam malo pravih prijatelja i mnogi su mi se rugali,i nekad me to znalo jako povrijediti,ali preživjela sam i jedna od mojih današnjih životnih filozofija je ona: "što te ne ubije,ojača te"
i danas,u srednjoj školi,mogu napokon reći da sam upoznala ljude koji me prihvaćaju takvom kakva jesam i jako sam im zahvalna na tome :) (posebna pusa Dori i Eli)

12. obožavam svoje frendove i koliko god me mogu naživcirat (Androooooooooo!!!!!!!!!) uvijek bi napravila sve za njih. nekolicina njih me zna pročitat kao otvorenu knjigu,i sve što sam dosad ovdje napisala njima će biti poznato :)

13. rođena sam na petak 13. :P

i to bi bilo to. štafetu proslijeđujem svima koji ju žele napisat hehe.

još samo par pozdravčeka da uputim i onda na spavanac hehe (zasluženi odmor jel)

pozdravljam Doru i Svena,koji su mi jako slatkički bili danas,Elu,koju ujedno molim da prestane planirat moje vjenčanje s malim emastim (bar dok ne saznam kak se zove haha),Mašu,koju molim da mi oprosti zbog busa (fakat se neće ponovit),Andru,koji se,fala bogu,vratio u neku normalu,te Ivanu i Maju,današnje slavljenice.

uživajte mi ljudovi!! :)

Gdje sam? Zašto ovdje? Zašto sada? Tko su ovi ljudi? Ne prepoznajem nikoga... Što mi se to događa?

Malen prostor. Puno ljudi. Poprijeki pogledi puni neodobravanja. Kamo god se okrenem, nailazim na zid pun nerazumijevanja i odbojnosti. Očekivanja,svakim danom,sve veća... sve teža... Traže savršenstvo. A ja im to ne mogu dati.

Neću uspijeti... Neće biti zadovoljni... Ne želim to. Ne mogu.

Trud. Napor. Teret odgovornosti za ono što radiš i govoriš. Nije dovoljno...

I opet dolaze. Kako sam to mogla dopustiti?! Zašto se to dogodilo?! Ja sam bila ta koja je to morala spriječiti. Ja odgovaram za te pogreške.

Strah. Nemir. Ciljevi koji se moraju ispuniti, jer inače neće biti dobro.

Iznevjereno povjerenje. Ismijavanje onoga što volim i cijenim. Moji prijatelji, svi oni koji mi nešto znače mijenjaju svoja lica. Optužujući izrazi. Ne prepoznajem ih više. Odvraćam pogled. Poginjem glavu. Ne mogu si pomoći. Pogledam opet. Ništa se ne mijenja. Sve je različito. Zatvaram oči. Ovo je samo san. Samo san.

Ali zašto su onda još uvijek tu... Gdje ste svi kada vas najviše trebam?!

Što se događa? Ovo se ne čini stvarno. A opet je... Stvarnije no što itko to želi... Bolnije...

Ne želim to... Ne mogu...

I sada su tu neki novi klinci s bezbrižnim osmjesima. Hoće li im se dogoditi isto?

Kada je sve krenulo u krivom smjeru?! Tko ostaje ovdje uz mene u najtežim trenucima? Govorili smo da ćemo zauvijek biti zajedno...

A sada se vidi i tko je govorio istinu i održao obećanje.

Evo i mene natrag. Nadam se da su vam svima praznici dobro prošli,da ste uživali i da vam ko i obično nije dosta i da se niste dovoljno odmorili za svoj ukus.
Ja se jučer vratih sa sedmodnevnog zimovanja u Italiji.. naskijah se,fala bogu,za cijelu godinu hehe (za sljikicu divote gdje sam bila,kljikni ovdje). Bilo je odlično,s jednom iznimkom što nisam vidjela onu osobu kojoj sam se toliko veselila.. možda ga vidim u drugom mjesecu ako bog da (bolje mu je da da!!!).
Sutra počinje škola.. naravno da je nepotrebno govoriti da nisam ništa pogledala u ova tri tjedna.. tješim se time da vjerojatno malo tko i je,pa je malo lakše haha. Dobra stvar je to što ću vidjet svu onu djecu koja mi tako silno nedostaju.. a opet,i onu koja mi,iz nekog čudnog razloga i na veliko vlastito iznenađenje,ne nedostaju uopće (neki znaju o kome pričam).
Inače,svi oni hepi-in-lov ljudi oko mene sad imaju neke krize,tak da opet služim ko mjesni psiholog.. već imam i reputaciju,jel.. a šta ćete..
Ajd,obećajem sljedeći post uskoro,i to s malo više smisla.. ovaj je bio samo da umiri sve one ljude koji su postali tako nervozni iščekivajući ga (Tujmi.. hehe)
Pozdravček do sljedećeg puta :)

ponekad se stvari kreću nekom nerazumljivom putanjom,na neobičan način.. pratiš ih.. i onda nakon nekog vremena zastaneš i zapitaš se.. kako si pobogu dospio ovdje.. kada se sve to dogodilo.. prošlo pokraj tebe nezamijećeno,i ostavilo posljedice za koje ti sada,htio to ili ne,moraš snositi odgovornost.. moraš se suočiti s njima.. čak i ako su loše.. čak i ako su bolne..
ljudi kažu da s vremenom sve prolazi.. ima i u tome nešto.. ali što ako se nešto dogodi prije tog vremena.. nešto loše.. zamisli da nikad ne dobiješ priliku reći koliko ti je stalo.. do ljudi oko tebe.. do njihovog,i vlastitog života..
mnogi se putovi isprepliću.. no uvijek postoji jedan koji ostaje sa strane.. jedan koji se probija kroz svoje probleme s manje pomoći od ostalih.. netko tko ostaje nezamijećen,koliko god se trudio.. ne ističe se,nije poseban.. nikoga nije briga.. i stalo mu je.. jako mu je stalo.. ali uvijek je tu netko bolji,netko jači.. netko tko ga zasjenjuje.. i uvijek čeka.. kada će doći prava osoba.. ona koja će ga unatoč svemu vidjeti i prepoznati njegove prave vrijednosti..
zašto najljepši cvjetovi uvijek procvatu kad je prekasno....

Imagine there's no Heaven
It's easy if you try
No Hell below us
Above us only sky
Imagine all the people
Living for today

Imagine there's no countries
It isn't hard to do
Nothing to kill or die for
And no religion too
Imagine all the people
Living life in peace

You may say I'm a dreamer
But I'm not the only one
I hope someday you'll join us
And the world will be as one

Imagine no possessions
I wonder if you can
No need for greed or hunger
A brotherhood of man
Imagine all the people
Sharing all the world

You may say I'm a dreamer
But I'm not the only one
I hope someday you'll join us
And the world will live as one

Hello ljudi.. da vam se malo javim..
Ovaj će post biti puno veoma jako mnogo kraći od onog prošlog.. zbog kojeg se stvarno iskreno ispričavam svima koji su se potrudili pročitat ga do kraja.. obećajem da neću više jesti šećer na žličicu tako skoro..

Evo prošo i taj štrajk.. dobili smo svojih neočekivanih pet dana odmora.. i onda će nas vrlo vjerojatno zbog toga ovaj tjedan masakrirat u školici.. ajde dobro..
Meni je drago što je gotov iz više razloga..

1. smijte se kolko oćete,al oni fakat to zaslužuju
2. vidjet ću neke ljude koji su mi falili ovih par dana
3. uvjerit ću se da mi je najbolji frend (Robi) fakat živ i zdrav (još uvijek nisam sigurna)
4. Andro će vidjet Elu i Ela Andru (a ja kao najbolja prijateljica ne smijem propustit priliku kazivanja da mi je drago zbog toga)

Oko mene su opet svi hepi in lov.. broj hepi in lov ljudi samo raste haha.. ajde ljudi,meni je dargo zbog svih vas koji imate nekog kraj sebe.. svi zaslužuju imati nekog.. okej,zanemarite to u mom slučaju.. ja sama sebi dovoljna.. mislim,moram biti haha.. a dobro,bar je SoSa uvijek tu kraj mene.. i oni rijetki pojedinci koji se nazivaju mojim frendovima (DA,ima i takvih!!!!).. al to opet nije to.. uglavnom.. opet počinjem komplicirat.. mislim da ću odustat od njega.. to jednostavno ne ide,i nema svrhe,kolko god se ja trudila.. i samo se bezveze mučim.. ima i drugih.. ja sam se samo,kao i uvijek,uostalom,nadala da je ON nešto drukčiji.. čini se da sam se samo opet prevarila.. ali nema veze.. on zna da ga ja volim bez obzira na sve.. nadam se da je i obrnuto.. čak i ako nije na taj način na koji bi ja to htjela.. oduvijek mi je prijateljstvo bilo važnije od ičega.. to se nije promijenilo.. samo da su ljudi oko mene i svi oni koje ja volim,sretni.. ne tražim ništa više :)

Eto,to je to za ovaj put.. post posvećujem Andri i Elici,da mi budu jako sretni skupa.. i Ivani jer je ona moja sekica najdraža.. i jednom dečku koji mi jako puno znači..

Pusa svima,čujemo se uskoro!!

Dakle. Da. Ovaj post će biti onak. U mom stilu. Znači,jako nerazumljiv i puno hiperaktivan. Uživajte i puno sreće!!!

Ovo sad pišem jer:

1. Dosadno mi je (da,znam da je pol jedan u noći i da bi mogla spavat,al kaj onda)
2. Predugo nisam pisala novi post
3. Baš sam sretna zbog Dore (kljik) jer sam uvjerena da će bit s Penisom.... ovaj,hoćureći Denisom :P

Da. Eto,sad znate zašto ovo čitate.

Btw,bila sam u Umagu prije par dana. Bilo je dobro,al naravno,bilo bi puno bolje da je bio neko mojih godina,ali zašto bi bio neko mojih godina kad bi ja to htjela,pa nije bio niko,pa sam bila s mamom i njezinim frendovima,što nije tako loše,al nije ni prezabavno. Naravno,tek zadnji dan sam se sjetila da sam svima obećala da ću im nekaj donijet,pa sam onda išla tražit,pa niš nisam našla,al dobro,na kraju sam ipak svima donijela neke sitnice pa su svi bili jako sretni (ne bi vjerovali kolko se ljudi razvesele šibicama i sapunčićima ukradenim u hotelu i milki s rižom i haribo bombonima i helo kiti!!!). Prvo sam mislila svima kupit gumene patkice,ali su bile preskupe pa nisam (tri patkice 22 kune!!!). Ali naravno,svi su prvenstveno su bili sretni što sam se ja vratila jer je u petak bilo jako pusto i dosadno i žalosno u mojoj odsutnosti.

Eeeee da,i dobila sam digitalac i empetri prošli tjedan. Digitalac je zakon i dosad sam već slikala sve što se slikat dalo,pa čak i ono što se nije dalo,al sam ga ja nagovorila (Roooooooobiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii). Empetri je isto zakon,naravno,Sony,jer ja pristajem samo na Sony empetriove i Sony Ericsson mobitele i imam fobije od svih ostalih. Jedini problem čini to što sam već uspjela popunit skoro cijelu gigu,pa će me opet živcirat kad ću morat brisat nešto jer mi inače nešto drugo neće stat gore.

U školi je uglavnom zakon,dva i pol mjeseca su prošla,dva sam čak izdržala bez ijedne sulje,i onda sam u prošlom tjednu pokupila dvije jer se to samo meni može dogoditi i to moraš bit ja da ti tak nekaj uspije. Prvu sam,naravno dobila kod ZoFkića iz latinskog jer nisam ni knjige otvorila da bi pokušala naučit ono stella,stellae,blablabla.... i tak,a drugu sam dobila iz povijesti,naravno,jer nisam imala blage kad smo pisali test,i čak je i Robi (onak,Robi!!!) imao bod više od mene,al dobro,mi smo radili u timu pa smo skupa dobili dva,a bodova smo imali čak za tri (skupa naravno). I onda smo neki dan opet pisali latinski i očekujem tri jer mislim da sam relativno dobro napisala i tek sam sad skužila da ja u biti imam same trojke i da ću završit polugodište s trojkom i da to meni nije tak grozno al da će me stara ubit,to sigurno,i sad ja moram nekaj napravit,a neda mi se. I moram učit kemiju jer će me sutra pitat jer nisam pisala ispit,ali ja sam uvjerena da to znam i onda ću opet dobit tri,al jebemumater,moram i matišu još sad napisat,i spržit hrpu cedeova,u deset do jedan navečer.

I sad ne znam kaj da još napišem u ovom postu jer bi još puno toga htjela reći a ne da mi se tolko tipkat jer me bole prsti jer me Androooooo stalno gnjavi prek emesena zbog Eleeeeee s kojom malo bi bio,malo ne bi bio i onda mu ja služim ko golub pismonoša i onda on kaže da misli da se on Eli ne sviđa,iako sam mu ja rekla da se on njoj sviđa,a Ela misli da se ona njemu ne sviđa,iako sam joj ja rekla da se ona njemu sviđa,a sve o čemu ja slušam je 'Andro' kad sam u školi i 'Ela' kad sam doma i onda sam im rekla da napišu jedno drugom pismena priznanja da se jedno drugom sviđaju i svi ćemo bit sretni,a ponajviše ja,i nek onda napokon budu skupa jer mi idu na živce jer su spori,a oni tvrde da nisu spori i da ih živcira kad im govorimo da su spori,a spori su.

I sad ću ja opet biti emo jer su opet svi oko mene hepi in lov,a ja nisam. Mislim nisam hepi,ja jesam in lov,ali moja lov je uber komplicirana i ja njega jako puno volim,a ne znam jel on to zna jer nekad mislim da zna,a nekad da ne zna,a nekad da se samo pravi da ne zna,a u biti zna JOJ.

I Irena je rekla da Ševa misli da sam ja s Robijem,zato šta je ona vidla kak ga ja grlim kad smo izlazili iz matematike,a to je bilo samo zato kaj me on bio zajebavao da ne znam matišu pa sam ga ja ljubazno podsjetila da su dvije od njegovih šest jedinica upravo iz matematike,i sad oni nas zajebavaju zbog toga,a baš su neki,jer mi nismo skupa,on je samo moj GAAD,a ja sam njegova M(J)UZA i jedna od GAADURA koje činimo Ela,Irena i Me,Myself & I kao njegove gr00pies. I Robi je stanovnik Krete,odnosno Creten (Johnny boy!!!),iz mnogih razloga jer ih ima fakat mnogo i on se ne smije šišat jer mu ja to ne dozvoljavam,a ja sam njegova M(J)UZA i on mene mora slušati jer ja sjedim s njim pod njemačkim i povijesti i et'kom i onda on mene tada živcira jer stalno priča sam sa sobom i pjeva nešto!!!! Ali dobro,nosi starke i kožnu jaknu i ima puff kosu pa je on moja Puffica pa se ja nemrem ljutit na njega i zato je on jedna od rijetkih osoba kojima dam da me zovu SoSa jer se nemrem ljutit na njih. A SoSa je moj alter ego i ona je baš zakon i mi često vodimo dubokoumne razgovore u kojima puno koristimo riječi poput: tendencija,radikalno,rapidno,inkantacije,elokventno itakodalje da nas nitko drugi ne razumije. I danas sam u busu rekla da ću Robiju kupit bokserice u vegaveu na kojima će pisat Furball i onda smo pukli od smijeha jer je to bilo fakat smiješno,i dodali smo još i opcije Čupko i Kitasek,iako još dosta od njegovih 5847 nadimaka može doći u obzir,pa sad moramo izabrat,a to ćemo Ela i ja. I Andri sam isto obećala bokserice,i to one na kojima piše Mali al pali,al njemu moram i onaj snikers iz Umaga još donijet,al prvo ga moram nać,jer ne znam kud ga je mama stavila (snikers,ne Andru). I kupit ću mu nešto plišano jer je on ugrizo moje labelo,baš je kurFa!!!!

E,i moram vas sve skupa upozorit da LOL kao riječ nipošto više nije u modi,jer je to sada ČOČ,kao kratica za ___________________ (tu će doći puni naziv kad ga se ja sjetim,odnosno kad me Hana podsjeti jer sam ja sa svojim kratkoročnim pamćenjem već zaboravila,samo znam da ima veze sa čokolet i orgazam). ČOČ rulz!!! ČOČ i SOSA će se oženiti jednog dana i imati puno čokoladno-orgazmičko + onatrećariječkojesenemremsjetit djece. (SOSA je u ovom slučaju smajli na emesenu koji se ceri,a predstavlja SoSu,moj alter ego. NAPOMENA: SOSA i SoSa NISU isto!!!! SOSA je dakle smajli,a SoSa moj,aka Sonjin,alter ego!! NE miješati ta dva pojma!!)

Za kraj (OMG,OMG rekla je kraj!!!) još samo moram upozoriti Doru da malo skulira Joška jer je danas na engleskom bio stvarno malo previše naporan,mislim stvarno,pa ima još imaginarnih ljudi na ovom svijetu pa se opet ne ponašaju tako nedolično. Da. And don't take Monika wrong!! Take her in the right way!!!

Pusa i pozdravi svima koje jako puno poznam i volim,a od kojih su neki: Seka Ifana D Šorti No.1,Robi D Gaad,Maj Svithalt Šekši Kulfa Andloo,Gaadure Elica i Irena,Hanela (čoč),Nimfica i Pan,Ana zbog koje ćemo organizirat atentat na Uljaru ako je fakat reko ono kaj su rekli da je reko,Matija D Šorti No.2,narafno Dorica,ljubaf moja kojoj SAM REKLA da će Penis,ovoga Denis poduzet nešto (do kraja večeri!!!!) i mnogi drugi.

Eto,dragi čitatelji i čitateljice,došli smo do kraja još jedne epizode iz bloga MY DEAD LETTERS vlasnice Sonje X-Mas. Do sljedećeg čitanja,lijep pozdrav. Želim vam ugodan nastavak večeri i laku noć!!!!

(Mislim da sam danas fakat unijela malo previše šećera u organizam. ČOČ!!!)

S vremena na vrijeme,čovjek se zamara sitnicama,očajava nad nevažnim stvarima,i ne pomišljajući da u njegovoj blizini zasigurno postoji netko tko je u stotinu puta većim problemima i ima puno više briga. Međutim,kada se nešto desi,kada nas nešto natjera da podignemo pogled i vidimo što se događa izvan granica našeg teritorija,kada shvatimo da nismo jedini kojima život ne ide u željenom pravcu,možda se i zapitamo: 'Je li sebično uvijek se samo žaliti na svoje osobne probleme?' Možda i nekog drugog treba poslušati,pokušati udijeliti savjet,ili jednostavno izraziti suosjećanje. Tu i tamo. Samo ponekad. S vremena na vrijeme.

Svakim danom u crnoj kronici u novinama možete čitati o mladim ljudima koji si namjerno oduzimaju svoje živote. 'Sedamnaestogodišnjak se ubio zbog nesretne ljubavi' Molim?! Sedamnaestogodišnjak?! Nesretna ljubav?! Cijeli život imaš pred sobom na dlanu. Jedan. Jedini. Tvoj. Koliko te samo stvari još očekuje? Puno previše da bi se ubio zbog prve malo veće poteškoće. Oduzeti si jedino što ti istinski pripada zbog jedne od šest milijardi osoba koliko ih ima na ovome svijetu nije vrijedno. Ljubavi dolaze i odlaze. A kad dođe,ona prava,ona će i ostati.

Meni se isto često zna dogoditi da mislim isključivo na svoje probleme,Bože moj,naravno da se svi brinemo o nama samima. Ali,odnedavno su oko mene ljudi koji mi pomažu da na svijet gledam i iz jedne nove perspektive. Po prvi puta u životu,okružena sam prijateljima koji mi pomažu uvidjeti i svoje vlastite kvalitete,a ne samo loše strane. Nadam se da im uzvraćam istom mjerom,jer ih stvarno jako volim i cijenim,te ne znam što bih bez njih. Kada sam loše volje,znaju točno što reći ili učiniti da bi me oraspoložili,a kada mi treba pomoć,uvijek su tu za mene. Ljudi iz škole,i ljudi izvan nje,svi oni koji me okružuju i podižu samopouzdanje kada mi je to najviše potrebno. I iako mnoge od njih poznajem tek neko kratko vrijeme,imam osjećaj kao da su oduvijek tu,kraj mene i sa mnom,kao što su sada,bez obzira na sve. Sve bih učinila za njih i nadam se da se naši odnosi nikad neće promijeniti.

Ovaj post posvećujem Andri i Ivani jer su mi pokazali da se prijateljima stvarno uvijek i u svakoj situaciji možeš povjeriti,te Ireni i Eli jer mi je neizmjerno drago što sam ih upoznala.

A svima ostalima šaljem veliku pusu. Do sljedećeg javljanja....

Hej,ljudi,da vam se malo javim. Nemam apsolutno nikakve inspiracije i nemam blage veze o čemu bih pisala,al eto.

Zadnjih tjedan dana u školi je prošlo prilično dobro,iako me ovo svakodnevno dizanje u šest polako ali sigurno ubija (zato sam danas spavala do 12 hehe). Sljedećeg tjedna započinje sezona ispita.... 24 ispita do kraja polugodišta,počevši ovog ponedjeljka (a.k.a. preksutra). Ako ostanem živa i normalna,čestitajte mi. Ako ne.... informirajte se o broju sobe u kojoj ću završiti u Vrapču pa me posjetite ponekad haha.

Jučer sam bila u King Crossu u potrazi za novim mp3om (moj ošo kvragu) ali niš od toga,nemaju baš nekih modela. Better luck in Mercatone (tam idem sutra). Stara planira usput nabavit i digitalni fotić,pa ću ja bit jaaako sretna hehe (i onda me više nećeš zajebavat,Andro!!)

Inače,vezano uz moj prošli post,situacija je još uvijek ista... dani prolaze,ništa se ne mijenja... ponekad se uhvatim kako samo gledam u njegovom smjeru,isključujući se potpuno iz okoline... zna biti zastrašujuće ponekad haha. Sa sekicom svojom najdražom (pusa,Ivana!) sam ustanovila da je situacija takva kakva je,i ne trudim se više poricati sama sebi da mi se on sviđa. Samo je važno da nitko drugi,a ponajmanje on,to ne sazna.

Ajd,neću vas zamarat više... Sad vjerojatno idem negdje van u Goricu.... ne da mi se ić do Zagreba,preumorna sam haha.

Za kraj,pozdravila bih par ljudi (vi koji me ne poznajete osobno,možete slobodno preskočit ovaj dio):

Ivanu - 'cause she's the best sister in the world. Voljam te,mala!!

Robija - iako vjerojatno ovo neće čitat,ali svejedno,jer je zakon i jer je frend koji me trpi iako stalno tvrdi da ga živciram (ali me u biti jaaako voli hehe)

Doru - jer je i ona pozdravila mene. :P I zato što smo slične duše sa sličnim problemima i zajedničkim lover-boyem haha (Joško rulz!!).

Andru - da brzo ozdravi,da ne terorizira ljude glupim komentarima,da poduzme nešto više (zna on o čem se radi) i da me sljedeći put otprati doma hehe.

Elu - jer je zakon cura i super frendica,iako ja to odbijam priznati. :P

Tujmera - jer mi fali puno.

Anu,Pana i njegovu Nimfu - kad ćete mi opet doć u Big Goricu? :P

M&M (Miroslava i Matiju) - da obojica ovaj put meni napišu lektiru hehe. :P

Moniku - jer je ipak ona najzgodniji dečko u razredu (after my Hairboy of course haha).

Mašu - jer mi je njbolja frendica,valjda haha.

Marka - jer je cd zakon. Hvala svithart!

Sve ostale koje mi se sad ne da nabrajat - jer su čitali ovo.

Pusa svima.... See ya soon,people!!

Sonja

Prije par dana upitala sam s jednu frendicu zašto čovjek ne može kontrolirati svoje osjećaje. Nakon nekog vremena rasprave došle smo do zaključka da bi tada sve postalo monotono i dosadno,da bi svi birali u koga će se zaljubiti i da bi na kraju opet neki pojedinci ostali sami.

Ali što učiniti kada ti se sviđa netko za koga ne želiš imati takve osjećaje? Netko čije ti je prijateljstvo puno važnije od prolazne zaljubljenosti? Zašto ne možeš jednostavno tome stati na kraj i,kada te netko pita,odgovoriti: "Ma daaaj... Pa on mi je frend!!"

Ja sam u jednoj takvoj situaciji i jednostavno ne mogu podnijeti taj osjećaj. Nikad općenito nisam voljela biti zaljubljena u nekoga i 24/7 razmišljati samo o toj jednoj osobi. Ali,s druge strane,jako se rijetko i zaljubljujem,te kad mi se dogodi,to traje cijelu vječnost.
Imam frendica koje gledaju na dečke samo iz zabave i htjele bi biti sa svakim dečkom koji im je zgodan i koji im se svidi na prvi pogled,te imaju nove simpatije svaki tjedan. Ja nisam taj tip osobe i nije mi ambicija slušati ljude kako mi iza leđa govore "ona ti je cura koja je bila s ..." Kao prvo,nemam baš ni nekih iskustava s dečkima,a kao drugo,razlikujem pojmove "on mi je zgodan" i "zaljubljena sam u njega" za razliku od mnogih. Može dečko biti fizički najzgodnije biće koje sam ikad upoznala,ali ako nismo na istoj valnoj duljini,u startu znam da nikad ne bih željela biti s njim.

Ali,ponavljam,ovo je drugačije. Ovaj put mi se sviđa netko do kog mi je fakat stalo i ne bih željela da se naši odnosi na ikoji način promijene zbog toga. Kad sam shvatila (ili bolje rečeno,prihvatila) tu činjenicu,rekla sam to nekim određenim ljudima (oni će ujedno i znati o kome govorim),te sam im zahvalna na tome što su me saslušali i udijelili pokoji savjet (iako su savjeti varirali od "ajoooj,ne bih se voljela nać u toj poziciji","oćeš da ja pokušam razgovarat s njim da ga pitam za mišljenje" do "ja mislim da bi mu fakat trebala reći,vi bi bili baš sladak par!" Pa si sad ti misli hehe.) Ja,kao ja,još uvijek naravno mislim da mi ne bi funkcionirali zajedno i imam svoj specifični naravno-da-on-ne-bi-htio-biti-sa-mnom način gledanja na stvari,ko i uvijek kad je riječ o dečkima,uostalom (nikad nisam patila od prevelikog viška samopouzdanja hehe).

Eto,sad sam vam se malo požalila,a sad se bacam na posao za sutra (s tim vas ipak neću zamarat,bez brige haha). Danas baš i nije bio moj dan pa sam morala nekako na jednom mjestu sakupiti sve što me zamara (hvala bogu na blogiću hehe). Pozdravljam sve koji su mi pokušali podići raspoloženje danas. Nemrem se ni ja smijat cijelo vrijeme…. Samo 99% vremena (a sutra sam valjda opet ona stara). Pusa svima!

I got dosed by you and
Closer than most to you and
What am I supposed to do?
Take it away I never had it anyway,
Take it away and everything will be okay....

Nakon dugo vremena što ga je ovaj blog proveo nezapažen od ikoga,ja se,eto vratih da se malo javim...
Odlučila sam početi ispočetka,pa sam izbrisala sve prijašnje postove,boxeve i tomu slično... sve što je ostalo isto su vlasnica,naslov i adresa.

Dakle,ljeto je završilo (možda ste već i primijetili),a za mene je to značilo gotovo doslovno odlazak u nepoznato. Naime,iako nikad nisam imala dvojbi oko izbora srednje škole,pomalo sam se bojala,kao i većina uostalom, hoću li se uklopiti u novu sredinu,među nove ljude,hoću li biti spremna za nove izazove (dobro,to zadnje baš i ne,al ajde haha).
Ali evo,nakon samo mjesec dana što sam provela u IV. gimnaziji,sa sigurnošću mogu reći da ništa bolje nisam mogla ni poželjeti ni tražiti (ko da sam i sumnjala). Ljudi,kako iz razreda,tako i iz cijele škole su stvarno super,i ovim putem pozdravljam cijelo svoje društvo iz Četvrte (bez obzira hoće li ovo zapravo čitat ili ne). Ljudi,zakon ste.

Eto,da ne duljim previše za ovaj (recimo) prvi novi post,sad vas sve pozdravljam,a oni koji su prije posjećivali moj blog znaju da će tu biti i dužih postova,iako odmah upozoravam da vjerojatno neću imati vremena da prečesto pišem.

Pozdrav svima!

Sonja